Paragliding

Paragliding ili parajedrenje je ekstremni sport koji se razvio krajem sedamdesetih godina i postao popularan među planinarima koji su nakon teškog uspona željeli imati jednostavan način za spuštanje sa brda. S vremenom se dizajn krila razvijao i ovaj sport je sticao sve veći broj poklonika.

Paraglider (parajedrilica) je letjelica koja nema vlastiti pogon, nego leti zbog aerodinamičnog oblika kupole postupno gubeći visinu. Visina se u letu može i povećati korištenjem uzlaznih tokova zraka. Paraglider se sastoji od dvoslojne kupole, koja je podjeljena na komore i s prednje strane ima otvore za zrak. Ispod kupole se nalazi sjedalica koja je špagicama povezana sa kupolom. Pilot za vrijeme leta sjedi u sjedalici i povezan je sistemom veza. U sjedalici se još nalazi rezervni padobran.

Polijetanje se izvodi tako da se kupola raširi na zemlji, pilot se ukopča u sistem veza na sjedalici, i zatim zatrčavanjem niz padinu povlači krilo za sobom, podiže ga u zrak i polijeće. Postoje i alternativni načini polijetanja koji su osobito popularni u ravničarskim područjima, gdje nemamo brdo sa kojeg bismo polijetali. To su polijetanje uz pomoć vuče (vitla) i polijetanje sa paramotorom.

Većina ljudi brka paragliding i padobranstvo, ali to su dva potpuno različita sporta. Namjena padobrana je da vas polako spusti na zemlju, dok je s paragliderom moguće letjeti satima. Prednost paraglidinga pred ostalim sličnim sportovima je u tome što je najjeftiniji od letačkih sportova, a sva oprema stane u malo veći ruksak i možemo ju svakuda ponijeti sa sobom.

Sigurnost letenja sa paragliderom prvenstveno ovisi o pilotu. Većina nezgoda događa se kada pilot leti u nepovoljnim vremenskim uvjetima, ili izvodi opasne manevre u blizini zemlje.